Što kada je dijete tužno?
Djeca su najčešće tužna zbog nekog gubitka – ili su odvojena od neke osobe ili od nekog predmeta koji im je jako važan. Možda u nečemu nisu bili uspješni ili im nešto nedostaje. Budući da djeca reagiraju intenzivnije no odrasli, mogu biti vrlo uznemirena u takvim situacijama. Važno je da tada roditelj prepozna situaciju kao sjajnu priliku za djetetovo učenje. Biti tužan je prirodan dio ljudskog iskustva, i tomu se ne treba opirati. Tako ćemo naučiti djecu da se ne trebaju bojati svojih negativnih emocija, kao ni životnih uspona i padova. Iako nije lako, iako bismo često rado zaštitili svoje dijete od boli, pokušajte na to gledati kao da ih onda lišavate prilike da grade otpornost. A otpornost je danas, više no ikada prije, važna za život u suvremenom svijetu. Otporna djeca uspješnije se nose sa svakodnevnim problemima i stresom, te se lakše i brže oporavljaju od teških i traumatičnih događaja, pritom razvijajući osjećaj vlastite sposobnosti i snage.
Što učiniti?
1. Prepoznajte djetetovu tugu
Djetetu se u ovom trenutku njegov problem čini najvećim na svijetu. Njemu je to što se dogodilo strašno važno. Iako roditelj u moru svojih „odraslih“ briga ne smatra to što je dijete primjerice izgubilo omiljenu igračku smakom svijeta – za dijete je to upravo to. Dopustite mu da plače, ili se čak ljuti. I to mu može pomoći da se osjeti bolje i lakše. Pokušajte se staviti u njegovu kožu i recite nešto poput: „Vidim da si jako tužan“ i zagrlite ga. Nemojte se zabrinuti ako ono tada još jače zaplače, to je samo znak da se osjeća sigurno da u potpunosti izrazi svoju tugu.
2. Razgovarajte
Kada se dijete malo umiri, pokušajte s njime razgovarati o tome što se dogodilo. Pokažite suosjećanje i razumijevanje. Imajte na umu da što je dijete manje, to razgovor mora biti kraći. Koristite rečenice poput; „Vidim da si tužan jer ti nedostaje tata“, ili „znam da si tužan jer nema više djeda“, da bi dijete dobilo osjećaj da ga razumijete i da je u redu biti tužan.
3. Ponudite alternativu
Ako vidite da dijete ne želi razgovarati, nemojte inzistirati. Ponudite mu neki drugi način da izrazi što ga muči – crtanjem („kako izgleda tuga“ ), pisanjem ili nekim drugim kreativnim načinom (modeliranje plastelinom, gradnja kockama). Svaki oblik samoizražavanja koji će djetetu pomoći da izrazi svoju emociju, je dobar. Možda će mu biti lakše ako odete van, kad se istrči ili iskače na igralištu.
4. Ponudite rješenje
Prije svega, budite djetetu podrška i utjeha. Recite mu da ga volite te da ste tu za njega, da nije sam. Potom ga pitajte postoji li način da mu nadoknadite izgubljeno. Ako se radi o gubitku predmeta, biti će puno lakše nadoknaditi izgubljeno, no što ako se radi o gubitku drage osobe – umrla je baka ili je tata na poslovnom putu i nedostaje djetetu. Razgovarajte o toj osobi, što je volio/voli raditi s tom osobom, potaknite dijete da nacrta ili napiše nešto za nju, odite tamo gdje je volio ići s tom osobom.
NE ZABORAVITE! Važno je dopustiti djetetu da tuguje, dati mu dovoljno vremena i prostora za to. Tugujući, djeca uče o sebi i o životu, rastu i sazrijevaju. Nije lako prihvatiti da život nije uvijek onakav kakav bismo mi željeli da bude, ali što prije i što uspješnije dijete nauči tu lekciju i nauči se nositi s brojnim izazovima koje donosi svakodnevni život, tim će prije moći živjeti zadovoljnim i kvalitetnim životom.
