Emocije 0
Gotovo istog trenutka kada dođe na ovaj svijet, dijete počinje pokazivati svoje emocije. One su iznimno važne jer mu pomažu da okolina prepozna njegove potrebe. Putem šest temeljnih emocija (strah, ljutnja, tuga, veselje, znatiželja i gađenje) dijete komunicira s osobama oko sebe, odnosno upozorava ih na ono što mu odgovara a što ne, budući da se još ne služi govorom. U toj najranijoj dobi, emocije se baziraju na osjećaju ugode (sviđanja) ili neugode (nesviđanja). Emocije malog djeteta su posebne jer su, za razliku od emocija odrasle osobe, jednostavne, spontane i iskrene. Dijete se ne zna suzdržati već pokazuje svoje emocije otvoreno, a to nama roditeljima omogućuje pogled u njihov svijet.
Emocionalni razvoj djeteta od iznimnog je značaja jer emocije utječu na cjelokupno ponašanje pojedinca, i imaju ključnu ulogu u odnosima koje dijete gradi s drugima, istraživanju okoline oko sebe te otkrivanju sebe samog. Djeca iz dana u dan, korak po korak, uče kako prepoznati vlastite emocije, upravljati njima i izraziti ih na način koji je prihvatljiv. S vremenom će dijete moći razumijeti i emocije drugih, te razviti sposobnost empatije. Sve ovo događa se pod utjecajem djetetovog temperamenta, koji moramo uvažavati kada potičemo djetetov socio-emocionalni razvoj.
Svaki je roditelj sretan kada je njegovo dijete sretno, kada se smije i veseli. No, što kada je dijete tužno? Iako smo svi svjesni da je tuga normalna pojava kako u nas odraslih, tako i u djece, ipak nas uznemiri i teško nam je promatrati ovakve emocije kod vlastitog djeteta. Instinktivno se počinjemo pitati kako da mu pomognemo, kako da mu olakšamo. Većina roditelja ima potrebu zaštititi svoje dijete od svega lošeg i neugodnog, pa tako i od negativnih emocija, često na način da tu emociju umanjuje („Ma nije to tako strašno!“) ili da preusmjerava djetetovu pažnju na nešto drugo. Ponekad roditelj preuzima stvar u svoje ruke pa pokušava sam riješiti problem.
Nijedno od ovih nastojanja, bez obzira na najbolje namjere roditelja, nije prikladno rješenje. Dijete u trenucima tuge ili neke druge negativne emocije, treba roditelja koji ga prije svega razumije. Roditelja koji prihvaća njegove emocije kakve god da jesu, i podržava ga u njihovu izražavanju, pritom mu dajući jasno do znanja da je u redu biti tužan, ljut ili bojati se.
Važno je ipak najprije zastati i podsjetiti se da je tuga, uz sve druge negativne emocije, važna i poželjna za djetetov razvoj. Negativne emocije i njihovo prihvaćanje, važne su za mentalni razvoj djeteta. Život bez tuge, ljutnje ili straha je nezamisliv, svaka ova emocija ima svoju ulogu i potrebna je za zdrav psihički razvoj. Negativne emocije poželjne su jer nam omogućuju da se suočimo sa stvarnošću, s promjenama koje se događaju oko nas te da se prilagodimo. Stoga je najvažnije naučiti dijete da prihvaća i izražava svoje emocije, da ih ne potiskuje već da se suoči s njima. Na taj način djetetova ličnost sazrijeva te postaje snažnija i otpornija, sposobna nositi se sa svime što će mu se događati na životnom putu.
Najnoviji komentari